Opis bloga

Neka vrsta dnevnika, ispušnog ventila.
Oplakivanje pesimizma, pokušaj optimizma, crni humor u mizernim natruhama (to mi fakat ne ide).
Ukratko moja razmišljanja, moje viđenje svijeta.
Razmišljanje jedne studentice.


Kuc-Kuc - brojkam vas - komentirajte:

Linkovi

Ja

Ja? Tko sam zapravo ja?
Tko smo mi?
Tko je čovjek?
Dali smo mi isto ejlijeni za nekoga drugog?

Studentica totalno promašenog fakulteta (čitaj nema posla poslije).
Automatski sam lijena išta raditi, ali trudim se zadat si neku rutinu.
Ajmo, Micka! - navijam i to.

Traži se - kažu kada jako želiš raditi, da uspiješ naći posao.
Odgovor na tu glupu tezu - javila sam se na oglas za čistačicu, rekli su mi da sam prekvalificirana.

Imam česte glavobolje, debela sam i previše vremena provodim pred kompjutorom.
U čast tomu pokrenula sam i blog, na kojem ću vjerojatno visiti još dodatnih 2-3 sata tjedno.

Volim se šminkati jer unatoč debljini imam lijepo lice i onda kada šaram po njemu uspijem uslikati koju pravu fejsbukašku profilnu fotku - nažalost nitko je ne lajka, pa povremeno razmišljam da si skratim muke, ali shvatim da lajkovi nisu vrijedni oduzimanja života.

Šalu na stranu - volim pjevati, gledati serije, čitati knjige, mitologiju, putovanja, kafenisanja od 3 sata, povremeni život na rubu kreveta, itd.

Od pojedinačnih izraza i riječi padaju mi trenutno na pamet - SF, Fantasy, Norah Jones, Moždani udar, Nightwish, Moves like Jagger, Harpija, Kava, Klub, Politika, Khaleesi, Jane, Psihologija, Freud, ...

Možda ću pisati o tim izrazima jednom.

srijeda, 22.05.2013.

Put, put, putujem prema Samoboru... valjda

U nedjelju sam dobila poruku - U 3 na stanici 109ke.

Skuhala sam ručak - dužnost koju obnašam jer moji uglavnom idu na misu u to vrijeme, ja sam crna ovca pa kuham.
Nekima je to čudno jer sam tek ima par godina zašla u punoljetne godine.
Moje kolegice još ni jaje na oko ne znaju skuhati.
Kakva je to žena? Netko bi odgovorio emancipirana, došlo je naše vrijeme...
Nebih se složila - mislim da prava emancipirana žena mora razvijati intelekt kako bi se u raspravama mogla oglasiti,
kako bi mogla "nametnuti" svoje znanje - ne smije zapustiti dužnosti koje su naše majke vršile - to njoj ide u prilog da je svestrana.
Treće smatram da prava emancipirana žena zna instalirati antivirusni program i odčepiti cijevi u kupaonici.

Pročitala sam neki dan status jedne neemancipirane kolegice koja ne zna kuhati -
Što se žene bune, što traže prava, ne mogu ni vreću cementa nositi koliko su slabe - kako onda mogu tražiti jednakost?
E pa sada joj odgovaram da ja mogu ekšli podići vreću cementa i mogu je prenijeti, nebi to dugo trajalo, ali mogu.
Mislim da ipak neke stvari moraju ostati podijeljene - nemre muškarac roditi i dojiti dijete (iako i to se događa).
Činjenica je da muški mozak može shvatiti neke stvari koje ženski ne može, a i obrnuto isto vrijedi.
Sou - Za feminizam s iznimkom!

Da se vratim početku.
Nakon ručka otišla sam obaviti svoju građansku dužnosti i potom se zaputila na stanicu 109ke.

Dočekale su me dvije prijateljice Frčkava i Crna u drndavoj staroj škodi zvanoj Žabica.
Frčkava - Oi! Idemo u Samobor - festival uličnih performera...
Mkm može!

I tako je naša avantura počela.
Prvo smo se gubile po Španskom jer nas je uhvatila kiša i Žabica nije mogla dobro micati vodu s prednjeg stakla.
Pa smo bile gladne, žedne...
Pa nas je moj gps koji ne valja odveo u krivom smjeru.
Na kraju oko 4.30 stigle smo u Samobor i sjele na kavu, prošetale, susrele se s prijateljem koji nas je prošetao gradom.
Uživale smo u kratko i ako budem tražila ikada kuću bude bila u Samoboru.

Uživajte u slikama by Moja malenkost i Frčkava












Do čitanja,
Micka Licka

četvrtak, 16.05.2013.

Putešestvije jednog suncokreta

Moram jedan post objaviti da isfalim prijateljicu.
Žemska je neki dan dobila status prvostupnika.
Nema u tom nazivu ništa komplimentirajuće, pošto je sada svi zovemo Bakalar ili kapetan Kuka.

No ipak - unatoč tome što je okružena bezvoljnom mladeži,
koja laganini odustaje od fakulteta nastavila se boriti i eto je sada još malo pa gotovo.
Hvala Bogu - pa je recimo odabrala deficitarno zanimanje - matematiku.
Naravno nije deficitarno u Zagrebu, ali namjerava trbuhom za kruhom.

Čula je da za one koji dođu raditi na području Gorskog kotara i Like (ne lajk, neg LIKE) dobiju poticaje.
Ona je odlučila unatoč tome što je mlada i što je odrasla u velikom gradu - odlučila je otići.

Pričala mi je kako se njeni prijatelji koji doalze van Zagreba ne žele vratiti raditi u svoje rodne gradove,
oni žele ostati u Zagrebu; ona je svjesna da to tako bude.
Ja sam uzrujana kada čujem da neće moći ostati na rodnoj zemlji (betonu), zato što drugima nije stalo do njihovog.

Zafrkavala sam se da ću i ja poći s njom i njena sestra s nama.
Sve tri blesave zajedno - ja ću pokrenuti novine, sestra joj vrtić, a ona će predavati matematiku.
Bile bumo zajedno i bilo bu nam lepo.


Uploaded with ImageShack.us
Suncokret došao Suncu u posjet

Poklonila sam joj suncokret za diplomu.
Malo je seljački cvijetak, ali je vesel i uvijek gleda prema pozitivnom (Sunce).
Kao i ona.
Osim što je lijep, daje plodove ako se brineš za njega.
Kao i ona.
Htjela sam joj kupiti trešnju - ali nekako mislim da nebi uspjela u Gorskom kotaru.
Ona je sretna sa suncokretom.

Nazvala ga je Vincent.
Sestra mu je dala nadimak Vinki ako se ne varam.
Jučer smo ga prošetale gradom.
Ljudi su na čudno gledati.
Tri žemske - 80s, Dark i Urbana obleka idu poslije ponoći po gradu, a ispred njih pokazuje im put suncokret.

Sjele smo u Mali Grad popiti Vukovarsko i Vincent je bio s nama.
Prvi puta sam u Malom Gradu. Mogu reći jako lijep birc.
Nisu imali toalet papira, bilo mi je neugodno tražiti.

Prošli smo i kraj striptiz kluba. Nisam znala da ga imamo.
Slikali se s Teslom i Radićem.
Jeli čudnu hranu u Radićevoj pekari koja radi cijelu noć - tanko režu kulen na slavonskoj.
Vincent i pas koji je pojeo čudnu hranu na kraju su se sprijateljili.
Majka kaže da ne smijem imati psa - to je tužno.

Pozdrav,
Micka Licka

utorak, 14.05.2013.

Helou tu ju

Nikada nisam bila tip koji se trudio neki hobi zadržati. pa sam tako već imala 10ak blogova koji su propali.
Najviše sreće sam imala s prva dva, ljudi su me držali na njemu.
Bilo je komentara i rasprave, blog je živio.
Tko zna možda baš netko od vas čitao moje rane tekstove - ogorčene, mladenačke, pune prijezira, jada i bijede.

Sada sam "odrasla" pa uz ogorčenost, prezir, jad i bijedu, osjećam i pesimizam s minimalnom natruhom optimizma.

Velik, Veći, Najveći - imenom predstavlja prvenstveno prezir prema hijerarhijskom, a drugo onaj malo više pučanski problem - doslovnu veličinu.

Šeks npr ima i hijerarhiju i doslovnu veličinu, a ne zaostaju ni Kerum ili njegova seja.
Ja imam pučansku veličinu - ali tek gradim hijerarhiju - trenutno se dvoumim između tiranije i diktature.

Ljudi previše laju danas, kao demokracija ovdje, demokarcije ondje - i na kraju ispadne da nitko nikad nije čuo za demokraciju, a kamoli je koristio.
Imala sam jednu idealističku fazu - tražila sam riješenje za svaki problem, ali da bude neutralno.
Onda sam se opekla jer nema danas puno pravih liberala, milosrdnih vjernika ili poštenih političara.

Neki dan sam se nasmijala kada je cura koja se izjašnjava kao totalni liberal i voli sve što vole mladi
na facebook stavila status -
"Lijepa naša, puna neargumentiranih „znanstvenika“, netolerantnih „liberala“, nepromišljenih „kritičara“ i punih mržnje „vjernika“.
Ne znam od koje strane mi je više muka.
Daleko će dogurati i ta demokracija gdje svatko ima pravo na izražavanje vlastitog mišljenja, makar tog mišljenja ni nemao."
Slažem se s njom u potpunosti - jedini problem je što ona spada u netolerantne "liberale", kako ona kaže.

Ja sam trenutno u fazi razmišljanja vlastitom glavom -
Gay populaciji treba dopustiti ulazak u zajednicu dvoje partnera preko matičara, na državnoj razini
- ali posvajanje ne bih dopustila - mislim da naši gayevi još nisu dovoljno zreli za to - više žele nabijati kontru strejterima nego što fakat žele brak ili decu. Neki ljudi misle da oni traže crkveni brak - sumnjam da je tako, nadam se da nije tako jer bi to bilo apsurdno.

Baš čitam, ne komentiram, samo čitam komentare na raznim statusima na fejsbuku raznih akcijskih skupina. Pa ovi žele da ako ih podržavaš staviš njihovu sliku na profil i obrnuto. A onda krenu komentari - ovi pljuvaju ove i govore im da su netolerantni i izvrjeđaju ih, onda se jave ovi drugi i govore ovima da su netoleratni i izvrjeđaju ih. Naravno ovi prvi su konzervativci, ovi drugi su liberali - a ustvari su jedna velika skupina razmažene glupe djece koja ne znaju niti što je konzervatizam niti što je liberalizam.

I mislim da bi bilo najbolje da deca vladaju svijetom - oni imaju više soli i pameti u glavi nego svi ti pametnjakovići skupa.

A naši dragi političari guštaju - to je moderna verzija kruha i igara ILI baci im kost da glođu itd.
Zabavili su našu naciju - svi su opsjednuti malo zdravstvenim odgojem - pa se to stišalo i počelo se pričati o Srđu, Ombli, itd. Pa je ako se ne varam između bio doček generala u maniri dočekivanja olimpijskih zlatnih pobjednika, a sada je udarna vijest jednakost brakova u RH...
Naše pučanstvo se tuče, gleda, grize, svađa - Naši političari trljaju ruke i vjerojatno opet nešto novo trpaju u džep.

Navodno se Srbija počela izvlačiti iz krize - zašto? Oni su uvijek znali stati zajedno kada je trebalo, pa mislim da su jedini prosvjedovali u regionu bre - radi nekih stvari koje su bile bitne. Naši nas samo žele prodati EU i to je to. Nema razmišljanja, nema novih planova, kada je naporno ljudi odu - nema više onog časnog poslanja u kojem kapetan tone s brodom, a miševi bježe - a-a nema, nema - danas političari kada skontaju da tone brod - prvo zatvore sve rupe da nitko ne može pobjeći osim njih - puk potone, kapetani se nasukaju na j-----m Baliju, Karibima ili čemu već hoch...


Uploaded with ImageShack.us
Blop-Blop-Blop-Blop

Dosta za danas kritiziranja - možda neki od sljedećih bude tipičan ženski pun šminke i muškaraca. Možda bude tipičan studentskih - koji obrađuje teme studentskog života, možda bude dječji - okrenut samo pozitivi i istini.


Do tada lijep pozdrav,
Micka Licka